Šta mora biti razlog (ili razloga) po kojima su ljudi koji su iskusili siromaštvo tokom Franco režima i javnog socijalnog osiguranja socijalnog osiguranja [Koliko braće i sestara, Rođaci i dobro poznati smrt koji bi preživjeli sa dovoljno razvijenim zdravstvenim sistemom, Već od godina 1950] Trenutno otvoreno podcjenjuju tretman i liječenje, sto hiljada puta boljih nego prije, Primaju u bolnicama i dom zdravlja kada su pohađani ili primljeni?

Zanimljivo, U većini, Ili ne znaju da javni sistem socijalnog osiguranja njeguje porezi radnika, Ili su loši arogantni arogantni, onih koji iskoriste mogućnosti odreda, moraju se osjećati navodno "važno"; baš kao i majstori kojima su cipele vjerno lizali životni vijek, Da biste uklonili čudovište iz carevog sindroma (Ovaj put frustriran) to posjeduje l'uro. Naime… Sa zavisnim supermarketom, sa doktorom…

Njegov liberalni i "jedinstveni" pupak ne zamišlja zajedničku blagajnu za one koji imaju nesreću da se razbole ili ponestane posla [Subvencija za nezaposlene je takođe dio okvira za socijalno osiguranje].

Resursi su ono što su i donose kroz poreze na naš posao. Mogli bi biti više? Ja! To se događa i tužna strukturalna tradicija političkog klijentelizma i estraperlizma, U našoj zemlji.

Popularne časove ne žive precizno u slavi, Nesposobni u pokušaju preokrenutih uvredljivog uvredljivog ofanziva svih političkih stranaka koje prihvataju tov Buržoaski liberalni parlamentarizam za privatizaciju zdravstvenih usluga, Usluge obrazovanja i socijalne kohezije i prenose ih iz onoga što smatraju "mrtvim rukama univerzalnog uobičajenog dobra (Javna stvar)»U klisure privatnih poduzetnika.

Niti se ovi megalomani njihovih pupča poznati u organizovanju skupština zahtjeva za prava na univerzalnost i kvalitetu osnovnih usluga: Sanacija, obrazovanje, Usluge sektora [kohezije] Društveni, penzionisanje prije 60 godina i s dostojanstvom). Skupštine koje viču očajno do četiri vjetra potrebe za svima suradnjom (Ali niko nikad nema vremena «sekundi za ono, clar. Pitanje prioriteta ».

Ni na uličnim demonstracijama.

Međutim, do bara, u čekaonici ambulanta, do supermarketa… Da.

Bolesti DesMemory, sve više kolektivnije, 21. veka.

Ljudi koji nisu učinili ništa loše u svom životu, Ali ni oni nisu doprinijeli [niti ne doprinose ničemu kolektivu].

Veliki savez između narcizma, Hedonizam, Adanizam, Brat -In -Law, Nezadovoljni konzumerizam i carev sindrom.

Nažalost, može se činiti da nema nikakve veze.

Ili da?

Uvek ćemo postojati otpor, uprkos, guranje i hodanje do utopije.